mozak i svijest

Mozak možda prima informacije izvan vremena i prostora

Dugo smo vjerovali da je mozak samo biološko računalo koje prerađuje informacije iz okoline. No sve više znanstvenika i istraživača ukazuje na fascinantnu mogućnost: mozak možda prima informacije koje ne dolaze iz prostora ni iz vremena koje poznajemo.

Je li intuicija zapravo pristup informacijama izvan ovog svijeta?

Svi smo barem jednom imali osjećaj da nešto znamo bez jasnog razloga – kao da dolazi „odnekud“. Istraživanja u području noetičkih znanosti ukazuju da takve informacije mogu dolaziti iz polja svijesti koje nadilazi prostor i vrijeme.

To objašnjava zašto ljudi ponekad imaju predosjećaje, vizije ili čak znanja o stvarima koje se još nisu dogodile.

Kvantna povezanost i „non-local mind“

Neki fizičari smatraju da su svi umovi međusobno povezani kroz kvantno polje, što znači da informacije mogu “putovati” izvan prostora i vremena. U tom kontekstu, mozak više nije izvor misli – već prijemnik.

Kao radio koji prima signale s različitih frekvencija, mozak bi mogao biti alat koji hvata misli i uvide iz univerzalne svijesti.

Telepatija i kolektivna svijest

Sve više eksperimenata pokazuje da ljudi mogu utjecati jedni na druge mislima, čak i na velikim udaljenostima. To otvara vrata razumijevanju telepatije, kolektivne intuicije i duhovne povezanosti među ljudima.

Zaključak: Jesmo li povezani s višim izvorom?

Ako mozak nije samo biologija, već most između fizičkog i nevidljivog, tada se cijela naša percepcija stvarnosti mijenja. Otvara se mogućnost pristupa znanju, uvidima i mudrosti koji dolaze izvan granica linearnog vremena.

Obavezno

svijest vode

Otkriveni tragovi svijesti kod vode: Je li voda doista živo biće?

Već stoljećima voda je simbol čistoće, života i emocija. No nova otkrića sugeriraju da voda možda nije samo tvar – već svjesno biće koje reagira na naše misli, emocije i riječi.

Voda “pamti” i reagira

Znanstveni eksperimenti pokazali su da voda mijenja svoju strukturu ovisno o informacijama koje prima. Kada joj se upućuju riječi ljubavi, zahvalnosti ili molitve, njezini kristali postaju skladni, simetrični i lijepi. Kada joj se upućuju riječi mržnje ili bijesa – struktura se raspada.

Ova sposobnost vode da reagira na vibracije može značiti da voda ima oblik primitivne svijesti, nešto nalik emocionalnoj memoriji.

Što to znači za našu svakodnevicu?

Naše tijelo sastoji se od otprilike 70% vode. Ako voda unutar nas reagira na naše misli i emocije, svaka negativna misao mogla bi doslovno štetiti našoj unutarnjoj harmoniji, dok pozitivne misli djeluju iscjeljujuće.

Voda koju pijemo, u kojoj se kupamo ili kojom zalijevamo biljke – sve to može biti alat duhovne povezanosti, ako shvatimo da ona „čuje“ i „osjeća“.

Jesmo li do sada podcjenjivali vodu?

Možda voda nije samo resurs, već medij kroz koji Svemir prenosi poruke. Možda su sve drevne tradicije koje su je poštovale kao božanski element bile u pravu. Ako je voda živa, tada cijeli naš svijet postaje svet prostor međusobne komunikacije.

Obavezno

svijest biljaka

Um mrtvih biljaka nastavlja komunicirati s okolišem

Kad biljka umre, mislimo da je kraj. No novo istraživanje pokazuje nešto zapanjujuće: biljke nastavljaju odašiljati signale i nakon što fizički odumru – kao da njihova svijest ne nestaje s tijelom.

Što biljke rade nakon smrti?

Znanstvenici su otkrili da osušene biljke i dalje emitiraju specifične električne impulse koji utječu na biljke oko njih. Drugim riječima, iako biološki mrtve, te biljke nastavljaju sudjelovati u komunikaciji s okolinom.

To uključuje upozoravanje susjednih biljaka na prijetnje, poticanje otpornosti na bolesti i čak izazivanje emocionalnih reakcija kod ljudi koji s njima dolaze u kontakt.

Jesmo li podcijenili svijest prirode?

Ovakva otkrića potvrđuju ono što su drevne civilizacije znale: priroda ima svijest, i sve je međusobno povezano kroz energetske i informacijske mreže. Biljke možda nemaju mozak, ali imaju oblik inteligencije koji je nenametljiv i tih, ali postojan.

Ako biljke “misle” i komuniciraju i nakon smrti, pitanje je: gdje zapravo prestaje život? I postoji li uopće kraj?

Što to znači za nas?

Ova spoznaja poziva na dublje poštovanje prema prirodi. Nismo odvojeni od drveća, cvijeća ili trave – mi smo dio istog svjesnog sustava. Svaka naša misao, riječ i postupak utječe na tu mrežu, i obratno.

Možda biljke nisu “samo biljke”. Možda su tiha, prisutna bića – čuvari znanja o životu, smrti i svemu između.

Obavezno