Postoji li bog?
Oko ovog pitanja se oduvijek lome koplja. Ne zato što je odgovor nemoguć, nego zato što mi – bića ograničena vremenom – pokušavamo razumjeti nešto što nije ograničeno ničime. A to je kao da pokušavaš žlicom izvaditi ocean.
Dimenzija vremena je najveća iluzija
Mi živimo u vremenu. Mjerimo ga satima, godinama, pričama svog života. I zato nam je apsolutno nepojmljivo da bi moglo postojati nešto što:
nije nastalo,
neće nestati,
nema početak,
nema kraj.
Naš mozak jednostavno nije napravljen za takav koncept. On razumije samo ciklus: početak → trajanje → kraj. Kao rođenje, život i smrt.
Zato pitanje „Postoji li bog?“ odmah stvara beskonačni logički kaos.
Beskonačni loop iz kojeg se ne možemo izvući
Ako pitamo: „Postoji li bog?“ onda odmah slijedi:
A tko je stvorio boga?
A tko je stvorio onoga tko je stvorio boga?
A tko je stvorio onoga prije njega?
I tako unedogled.
To je beskonačan loop koji nema rješenja iz perspektive vremena. Jer mi pretpostavljamo da sve što postoji mora biti stvoreno.
Ali što ako ta pretpostavka nije istinita?
Priroda, svemir, energija – jesu li se sami stvorili?
Druga opcija je da je sve stvorila priroda. Prirodni procesi. Evolucija. Fizički zakoni.
Ali čim to kažeš, dolazi ista dilema:
Tko je stvorio prirodne procese?
Tko je postavio zakone fizike?
Odakle polje energije iz kojeg sve nastaje?
Opet – nema početka ni kraja.
Što nas vodi do jedine točke gdje se znanost i duhovnost dodiruju.
Ako nema početka ni kraja – onda vrijeme ne postoji
Ovo je ključ.
Vrijeme postoji samo za nas. Za naš mozak. Za naše tijelo koje stari. Za naše kalendare.
Ali na razini egzistencije – vrijeme je koncept, ne stvarnost.
A ono što postoji izvan vremena:
nije rođeno,
ne umire,
ne treba tvorca,
ne može nestati.
Zovi to prirodom, zovi energijom, zovi bogom, zovi apsolutom – ime je nebitno.
Bitno je da sve što postoji mora imati izvor, ali taj izvor ne može biti unutar vremena. Jer ako jest, onda i njega nešto stvara.
I zato je logično da izvor svega postoji izvan vremena.
Zaključnica
Na kraju dana, možda cijelo pitanje „Postoji li bog?“ uopće nije dobro pitanje.
Možda bismo trebali pitati:
Kako bi moje postojanje izgledalo kad bih shvatio da sam i sam dio tog izvora?
Jer ako si dio izvora koji je izvan vremena, onda:
nisi ograničen kao što misliš,
nisi odvojen kao što ti se čini,
nisi mali kao što misliš,
i nisi nemoćan kao što te naučilo društvo.
I tu počinje prava transformacija.
Započnite svoje duhovno putovanje
Pitanje „Postoji li Bog?“ nije samo filozofsko – ono je poziv da istražite sebe. Knjiga Znaš li da drugi ljudi ne postoje? nudi praktične uvide za razumijevanje svijesti i odnosa sa drugim ljudim.
Neka ti ovaj tekst bude početak. A ako osjećaš da nešto iznutra zove, možda je to isti onaj impuls iz kojeg je nastala i knjiga Znaš li da drugi ljudi ne postoje — ne kao ideja, nego kao poruka koja je prošla kroz svijest, kanalizirana iz onoga što nazivamo beskonačno.





