Koliko vrijediš? Izmjeri na jednostavan i lak način

Dopusti da te odmah na početku nešto pitam: Bi li ikada uletio s blatnjavim čizmama u luksuzni salon od bijelog mramora?

Vjerojatno ne bi. Ne zato što te netko fizički sprječava, već zato što taj prostor samim svojim postojanjem nalaže određeno ponašanje. On odašilje poruku: “Ovdje nema mjesta prljavštini.” Hoćeš li uči s prljavim cipelama nekome u kuću? Hoćeš ako ga ne poštuješ ili ako je ta kuća ionako prljava.

A sada, pogledaj svoj život. Svoje vrijeme. Svoj um. Tko tamo ulazi? Ulaze li ljudi s blatnjavim čizmama, gaze ti po snovima i ostavljaju tragove nezadovoljstva, ili je tvoj unutarnji prostor dostupan samo onima koji znaju cijeniti vrijednost? Pa kasnije ti i tvoja obitelj morate čistiti njihova sranja…

Vrijediš onoliko koliko dopuštaš. Točka.

Kafić na uglu ili ekskluzivni restoran?

Znaš ona mjesta… Jeftini kafići gdje inventar čine trojica tipova koji tamo sjede od osam ujutro. Poderana odjeća, dobacivanje uvredljivih komentara, miris ustajalog duhana i WC u koji ne bi ušao ni u nuklearnom odijelu. Konobarica te gleda preko oka i pita: “Šta’š ti?”

Zašto osoba koja drži do sebe nikada neće ući tamo?

Zato što tamo nema ničega što bi je učinilo boljom verzijom sebe. Tamo se ne raste. Tamo se trune. Tvoj život je isti takav prostor. Možeš biti blato koje prlja druge ili preskupa trgovina u koju mogu ući samo odabrani. A znaš što je najbolje kod skupih mjesta? Tamo nema budala. Tamo su ljudi uljudni, nitko ne radi scene i svi se međusobno poštuju. 

Zamka “Muške Pažnje”: Jesi li ikona ili inventar?

Misliš da si na cijeni jer imaš pun inbox?

Ako si žena i muškarci s tobom razgovaraju neprimjereno, vulgarno i s niskim strastima – nemoj se zavaravati. To nije pažnja. To što ti pišu i dobacuju ne znači da si poželjna, nego da si postala onaj jeftini kafić s početka priče. Tvoje ponašanje, tvoje slike koje objavljuješ, tvoja odjeća, tvoje priče…

U tvojoj “dvorani” tada sjede ona tri pijanca s kariranim stolnjakom. Ti ljudi ne poštuju tebe, ne poštuju tvog partnera, ne poštuju tvog oca ni tvoju majku, a ponajmanje tvoje dijete. Za njih si ti samo “jeftino piće” uz koje će gasiti svoj ego.

Prava vrijednost je kad muškarac razgovara s tobom da te uzdigne. Kad ti pomaže da napreduješ kao osoba i rasteš – ne zato što si žensko, nego zato što tvoje postojanje ima težinu. Veliki poslovi, širenje svijesti i stvarno obrazovanje se ne događaju u jeftinim birtijama. Oni se događaju tamo gdje se cijeni kvaliteta, a ne kvantiteta.

Lako je muljati strance, ali jesi li “faca” pred onim tko te zna?

Lako je prodati priču nepoznatoj osobi u prolazu. Ali prava vrijednost se vidi u tvoja četiri zida.

Vrijednost je kad te tvoja žena, koja po tvojoj obrvi zna što misliš i koja zna svaku tvoju manu, i dalje gleda s divljenjem.

Kad nju ne možeš “izmuljati”, a ona te i dalje bira, poštuje i voli – to je tvoja stvarna cijena. Isto vrijedi i obrnuto: jesi li žena koju muškarac, nakon 20 godina, i dalje žudi slušati jer stalno stvaraš nešto novo? Ili si dopustila da postaneš proizvod koji cijele dane skrola po mobitelu i gleda jeftinu zabavu, postajući sama sebi teška? Zato je dobro imati uz sebe osobu koja raste.

Budi kreator, a ne trač-partija

Tvoja vrijednost se vidi u onome što daješ svijetu. Možeš biti frizer koji skuplja tračeve i živi od tuđih drama. A možeš biti onaj koji kreira predobru kosu, ide na edukacije i postaje standard za cijelu branšu.

Hoće li takvom frizeru uopće doći netko kome su tračevi pogon u životu? Neće. Takva osoba će se tamo osjećati neugodno. Njena prljavština se jednostavno ne uklapa u taj sjaj. Tvoja vrijednost raste onoliko koliko pridonosiš da se ljudi oko tebe osjećaju dobro i motivirano.

Gdje počinje tvoja nova vrijednost?

Kako da podignem tu cijenu kad se godinama osjećam kao taj jeftini kafić?

Problem je što ne vidiš da su zidovi tog kafića izgrađeni od tuđih uvjerenja i programa koje si “popio/la” usput. Knjiga “Znaš li da drugi ljudi ne postoje?” je tvoj nacrt za rušenje te ruševine.

Napisao sam je da shvatiš: dok god kriviš partnera, pažnju koju dobivaš ili sudbinu za to tko ti ulazi u život, ti si i dalje konobarica koja pita “Šta’š ti?”. Onog trena kad shvatiš da drugi ljudi nisu tu da te muče, nego su samo odraz tvoje unutrašnje cijene – ti preuzimaš ključeve dvorca.

Pitaj se na kraju: Jesi li jeftini kafić ili skupi restoran? Čitaš li ovo da bi se probudio/la ili samo skrolaš dalje u potrazi za novom dozom zabave?

➡️ NARUČI KNJIGU ZNAŠ LI DA DRUGI LJUDI NE POSTOJE? i isključi štetne programe.

Kupite knjigu Znaš li da drugi ljudi ne postoje?  Vrijeme je za mir i poštovanje u obitelji.