Ako želiš da te cijene — prestani biti dobar

Biti „dobar čovjek“ zvuči kao najdivnija osobina koju netko može imati. Odmalena nas uče da budemo pristojni, poslušni, da brinemo o drugima, da ne povrijedimo, da pomažemo, da se uklapamo.

Ali postoji i druga strana te priče. Ona o kojoj se ne govorit. Dobiješ poslušnu žrtvu u životu. Dopustite da vam dijete odgovori sa ne. Ne tlačite ga i ne maltretirajte kada nešto ne želi. Naravno ako nije bitno. Dopustite mu da se nauči govoriti NE! Ne ucjenjujte ga, ne ponižavajte ne plašite nego dopustite da se osječa dobro zbog svoje odluke za NE!

Jer što kada ti, bez obzira na svu dobrotu koju daješ, stalno dobivaš manje nego što daješ?
Što kada tvoje srce postane nečiji servis? Što kada te počnu shvaćati zdravo za gotovo?

Onda je vrijeme da se suočiš s istinom: Pretjerao si sa dobrotom i nisi postavio granice.

Nije problem što nisi dovoljno dobar.
Problem je što si previše dobar — tamo gdje ne treba.

Dobrota iz snage vs dobrota iz straha

Postoje dvije vrste dobrote:

Dobrota iz snage je izbor.
To je kada si dobar jer voliš, jer tako želiš, jer si pun. KADA TEBE TO ISPUNJAVA!!! Ne glumi dobricu ako štetiš sebi time. To je loša dobrota jer su loše emocije povezane s time.

Dobrota iz straha je trgovina.
To je kada si dobar jer se bojiš da nisi dovoljan, da ćeš biti odbačen, da nećeš biti voljen ako ne daš sve od sebe. E pa dovoljan si, a tko to ne vidi ni ne trebaš ga. Nekom je neka osoba savršena nekome katastrofa ne opterećujte se time.

Kada si dobar iz straha, tvoja dobrota ima cijenu — iako je nikada ne izgovoriš. Jer podsvjesno očekuješ nešto zauzvrat: ljubav, priznanje, sigurnost. I onda ti postaješ tlačitelj i nesretan i zla osoba.

A najveći bol dolazi kada shvatiš da to nikada ne dolazi.

Ljudi poštuju ono što može nestati.

Možeš dati sve što imaš… ali onaj kome daješ sve nikada neće cijeniti ono što smatra da mu pripada. Uvijek budi barem lagano nedostupan.

Zamisli nekog do koga je teško doći. Kada dođete do njega imate osjećaj da ste dobili jack pot. Ako partneru uvijek na sve kažete da postat ćete bivši. Da istina je da vi kroz to što uvijek sve odobravate pokazujete veliku ljubav, ali izgubit ćete poštovanje.

Uzmite u obzir da postoje ljudi kojima što više dajete dobivat ćete sve više, ali to su izuzeci, ako imate takvu osobu kraj sebe slobodno se opustite i dajte joj sve. Ipak je većina ljudi bez svijesti o tome koliko je to bitno i divno kada ti netko daje sve da kroz neko vrijeme on postane nezanimljiv.

Znate onu priču kako su curama zanimljiviji loši momci. Nisu oni zanimljivi nego ih tretiraju loše, rijetko su dostupni, rade samo po svome… I tu se dešava efeket da pažnja od takve osobe u malim količinama daje veću vrijednost. Isto kao mama svaki dan kuha ručak, tata jednom skuha u godinu dana i onda se o tom ručku priča kao da je od zlata. A svaki dan mamin ručak se uzima zdravo za gotovo. Pripazite na take stvari…

Ono što je uvijek tu — postaje nevidljivo.
Ono što nema granice — gubi vrijednost.

Najčešća greška „dobrih ljudi“

Vjeruju da će se dobrotom izboriti za ljubav i poštovanje. Da će, ako se samo još malo prilagode,
ako još malo daju… konačno biti dovoljno vrijedni.

Ali postoji okrutna stvarnost:

Kada daješ previše — ti učiš druge da tvoja vrijednost nije velika.

Jer ako je nešto tako lako dobiti… koliko može vrijediti?

Poanta ljubavi nije nekome ugađati ili ga mijenjati. Nego ga prihvatiti, ako nam se sviđa ta osoba u svom izvornom obliku.

Ljudi vole granice — i kad se bune protiv njih!

Ljudi ustvari obožavaju granice. Pogotovo djeca.

Dijete kojem se sve dopušta postaje nesretno i cendravo.
Kao da čeka — da netko napokon kaže: „Dosta.“

Granica ne ograničava ljubav. Ona je čini sigurnom. Partner koji nema granice postat će nezadovoljan i napravit će prevaru ili će otići. Žene obožavaju sigurnost, a izgubit će je ako joj se ne postave granice. Opet kažem čast predivnim ljudima koji bez granica shvaćaju koliko su sretni jer će oni sami sebi postaviti granice. Granice su u stvari sloboda. Što se više sam ograničiš to ćeš imati veće blagodati u životu. Evo nekoliko primjera:  Obožavaš jesti junk food. Nemoj se ograničavati u tome što će se desiti? Obožavaš cugat alkohol. Što će se desiti ako si ne postaviš granice? Voliš šopingirati što če se desiti ako se ne ograničavaš… I tako u svemu.

Kako reći „NE“ bez grižnje savjesti

Nema filozofije:

Dovoljno je reći „Ne mogu.“

Bez objašnjavanja.
Bez opravdavanja.
Bez prezentacije dokaznog materijala.

Ako pita „Zašto?“ —
daj najjednostavnije objašnjenje:

„Imam drugih stvari za obaviti.“

Tvoj tlačitelj (a svi ga imamo) tada će početi izmišljati rješenja:

„Ali možeš ovo ovako…
Možeš kasnije…
To ti ne treba sad…
Pa nije teško…“

To je trik.
Ako uđeš u raspravu — izgubio si.

Najmoćniji odgovor?

Nasmiješi se i reci: „Razumijem.“
I nastavi po svom.

Kratko. Jasno. Završeno.

Nema protiv napada argumentima.
Nema energije u sukobu.
Nema objašnjavanja.

Granica postavljena.
Dostojanstvo sačuvano.
Poštovanje zarađeno.

Poštovanje izvana počinje unutra

Ako nikada ne kažeš „ne“ — tvoje „da“ ne znači ništa.
Ako uvijek pristaješ na manje — nikada nećeš dobiti više.
Ako stalno popuštaš — postaješ osoba koju je najlakše ignorirati.

Tvoja vrijednost nije samo u onome što daješ. Tvoja vrijednost je i u onome što ne daš. Granice nisu znak hladnoće. One su znak poštovanja prema sebi, a to znači i drugih prema tebi.

A ljudi koji se naljute kad ih postaviš? Ne brini samo su se navikli da ih nema.

Ako želiš da te cijene — prvo moraš cijeniti sebe

Prestani se bojati da ćeš izgubiti druge. Počni se bojati da ćeš izgubiti sebe.

Jer ako te odnos košta sebe — već si izgubio.

Ako si ovo do sada razumio…

To je zato što si spreman za novi program svog života.
Za odnose koji ne bolе — nego rastu.

📘 „Znaš li da drugi ljudi ne postoje“
pokazuje ti kako promjenom pogleda — mijenjaš sve što ti se događa u odnosima.

Ili nemoj…

Knjiga je dostupna i u svim knjižarama Znanje.