Pretpostavke: Tihe ubojice odnosa

Sve što si pomislila – možda nije istina. A možda je kraj zbog toga.

Koliko puta si se udaljila od voljene osobe zbog jedne misli koja je izgledala stvarno – ali nije bila?

– “Nije mi odgovorio odmah. Sigurno mu više nije stalo.”
– “Nije me pogledala kad sam došao. Ljutita je. Opet sam nešto zeznuo.”
– “Rekla je ‘ok’, ali ZNAM da to nije bilo stvarno ok.”

Zvuči poznato?
Dobrodošla u začarani krug pretpostavki – najtišeg, ali najrazornijeg otrova za odnose.

Zašto uopće pretpostavljamo?

Ljudi pretpostavljaju iz straha, nesigurnosti i prethodnih rana. Um radi ovo:

🔹 Uoči prazninu (nešto nije rečeno ili jasno)
🔹 Osjeti nelagodu (što to znači?)
🔹 Napuni prazninu svojom pričom (najčešće negativnom)
🔹 Reagira na tu priču kao da je istina

A istina?
Nemaš pojma što se zapravo dogodilo.

Jedna od najopasnijih stvari kod pretpostavki je što naše misli postaju stvarnost.
I to ne samo u glavi – već i u životu.

Pretpostavke su u većini slučajeva negativne i s vremenom stvarno stvore problem koji prvotno nije ni postojao. Um zamišlja scenarij, a ti ga emocionalno doživiš kao istinu. I ponašaš se u skladu s tim.

Ponekad je zdravije reći:

„Baš me briga.“
…nego živjeti u negativnim mislima koje ti kradu mir i ubijaju ljubav.

Primjer 1 – Kako se veza raspada bez riječi

Ana i Marko su u vezi.
Marko nekoliko dana zaredom dolazi s posla šutljiv i umoran. Ana to tumači ovako:

– „Ne voli me više.“
– „Sigurno ima drugu.“
– „Ne želi pričati jer se sprema otići.“

Počinje se i sama hladiti, postaje pasivno-agresivna. Marko, iako samo pod stresom zbog posla, osjeća napetost i povlači se još više.

Rezultat? Dvoje ljudi se udaljava bez da su išta jedno drugome rekli.

Primjer 2 – Poruka bez odgovora

Napišeš partneru poruku:
“Baš si mi danas pao na pamet.”
I satima nema odgovora.

I um počinje vrtjeti film:
– „Što sam ja njemu? Ne može ni odgovoriti?“
– „Sigurno me ignorira.“
– „Uvijek se ja prva javim. Njemu nije stalo.“

A realnost?
Mobitel mu je bio na punjaču u drugoj sobi. Ili je bio na sastanku. Ili samo umoran.

Ali tvoja reakcija već je krenula – možda si se ohladila, napala ga kad se javio, napravila od muhe slona.

Zašto su pretpostavke toliko štetne?

🔸 Uništavaju povjerenje – ne vjerujemo što osoba kaže, već ono što MI zamišljamo da ona misli.
🔸 Stvaraju toksične scenarije – napadamo ili se povlačimo zbog stvari koje nisu ni izrečene.
🔸 Guše komunikaciju – jer smatramo da „već znamo“ što druga strana misli.
🔸 Ubijaju bliskost – jer gradimo obrane protiv stvari koje nisu stvarne.
🔸 Postaju samoispunjavajuće proročanstvo – jer kad se prema nekome ponašaš kao da te već povrijedio, prije ili kasnije stvarno i hoće.

Kako stati pretpostavkama na kraj?

1. Primijeti kad pretpostavljaš

Ako u glavi vodiš unutarnji monolog o drugoj osobi – stani. Zapitaj se:

„Znam li ovo ili SAM mislim da znam?“

2. Provjeri prije nego zaključiš

Umjesto da nagađaš – pitaj.
„Primijetila sam da si zadnjih dana tiši. Ima nešto ili je samo umor?“

3. Priznaj ranjivost

Pretpostavke često skrivaju strah. Reci:

„Brinem da ti više nije stalo jer si šutljiv. Znam da možda nije tako, ali tako se osjećam.“

4. Promatraj um, ne osobu

Kada uhvatiš misao poput „sigurno…“ – znaj da to nije činjenica, to je program.
Um je naučen da puni praznine najgorim mogućim scenarijima kako bi se „zaštitio“.
Ali to ne štiti – to uništava odnose.

Ako želiš prestati razarati odnose nesvjesnim obrascima…

Knjiga “Znaš li da drugi ljudi ne postoje” naučit će te točno to.

📘 To nije knjiga o komunikaciji. To je knjiga o tebi.

Zaključno

Pretpostavka nije istina.
Ali ako povjeruješ u nju – može razoriti i najljepši odnos.

Ušuti um, pitaj srce.
Um će izmišljati drame. Srce samo želi znati:

„Što je stvarno ovdje?“

I tek tada možeš vidjeti – osobu ispred sebe. Ne projekciju iznutra.

Želiš naučiti kako prepoznati obrasce koji sabotiraju tvoje odnose?
📘 Naruči knjigu “Znaš li da drugi ljudi ne postoje” na 👉 druginepostoje.com