Tko vlada svijetom

Tko vlada svijetom?

Tko vlada svijetom? Jesmo li robovi?

Ovo pitanje je vrlo jednostavno za odgovoriti. Onaj tko ima najviše novca.

Što imaš manje novca to si manje bitan za sustav. Ako si opterećenje za sustav onda bi bilo dobro da ne postojiš.

Strašno veliko opterećenje za sustav predstavljaju bolesne i stare osobe. Tako živimo u društvenom uređenju gdje nikako nije dobro biti bolestan ili star.

Današnje uređenje nije dozvolilo da rođenjem imaš ikakva prava na zemlji. Nisi ostvario pravo na komad zemlje, nisi ostvario pravo na hranu, na dom niti išta drugo.

Da bi to pravo dobio moraš raditi za neku tvrtku ili netko tvoj bližnji. Odnosno posjedovati vlastitu tvrtku.

Velike tvrtke upravljaju društvom kroz političare odnosno vlade. Tako da niti na koji način ne možete izbjeći robovlasnički sustav.

Ako pogledamo kroz povijest takvo uređenje postoji još od doba Faraona i održalo se još i danas.

Nikada se ništa ne mijenja. Ali su tvrtke dozvolile da se izlazi na izbore i biramo preko koga će se izvršavati vlast nad nama.

Ako ste ikada pomislili da glasom na izborima možete išta promijeniti u velikoj ste zabludi.

Jer bilo tko da dođe na vlast mora raditi kako diktira kapitalizam odnosno demokracija jer u suprotnom bi cijela država ostala bez svega odnosno isto kao da pojedinac kaže da ne želi raditi za tvrtku.

Dok za isto vrijeme zakonom o slobodnom tržištu kontroliraju odnosno crpe resurse drugih država još uvijek prisustvo kolonija.

Društvo je uređeno prema potrebama velikih tvrtki koje imaju novac odnosno moć.

Tko upravlja svijetom drugi

Da društvo nije tako uređeno te tvrtke ne bi mogle postojati i moć bi pripadala narodu. A to takozvanim faraonima nikako nije u interesu.

Tako se uvelo i obavezno školstvo koje je su u početku financirale velike tvrtke, ali je ubrzo postalo obavezno kako bi se taj teret prebacio na same robove odnosno nas. Više o nastanku školstva možete pročitati ovdje.

Najveći problem takvim modelom postojanja nastaje uništenjem kompletne planete.

Jer se ne stavlja naglasak na kvalitetu života nego financijskoj moći i kvalitete života velikih tvrtki.

Velike tvrtke nije briga koliko će biti šume, koliko će biti pitke vode, koliko će životinjskih vrsta izumrijeti. Kakva će biti kvaliteta života odnosno zdravlje ljudi. Koliko će količine otpada nastati ovim stilom života…

Iako mi kao društvo imamo odgovornost prema zemlji i drugim bićima, starijima i bolesnima.

Nemamo mogućnosti pomoći ni sebi a kamoli nekom drugom. Niti imamo ni jedan instrument odnosno zaštitu od sistema odnosno velikih tvrtki.

Bez obzira koliko luda osoba se domogne vlasti i bez obzira koliko to štetu nanosi svim živim bićima na planeti.

Kako tvrtke stvaraju kolonije?

Financijski jača država pokorava slabije i uvijek je borba koja će tvrtka doći na koje tržište. Cilj je što više država napraviti financijski ovisnima.

Jako bitna stavka je oduzeti što veći dio gospodarstva. Primarno je da država ne proizvodi dovoljno hrane za sebe te tako mora ovisiti o velikim tvrtkama koje distribuiraju hranu.

Kako i vojna snaga zemlje ovisi o istim tim tvrtkama i stabilnost odnosno tečaj novca tako možemo vidjeti vojna djelovanja u zemljama koje još nisu uvele kapitalizam. Odnosno velike tvrtke imaju problema s poslovanjem u tim zemljama.

Bitno je uzeti pod kontrolu banke, telekomunikacije i preuzeti proizvodnju što većeg broja proizvoda.

Svaka tvrtka ima svoje lobiste. Koji praktički govore vladi koje zakone treba donijeti.

Ništa se nije promijenilo niti na polju zastrašivanja i kontrole putem stvari koje su praktički nedokazive. Nekada je to bilo putem crkve danas je tu ulogu preuzela znanost.

Kako raspolažu velikim količinama novca tako i uvelike ovisi što će se istraživati i kako to prikazivati.

Tako sve njihove plaćene studije nema tko kontrolirati niti opovrgavati. Iako znamo da živimo u dualnom svijetu i da ne postoji niti jedna stvar koja nema i svoju mračnu stranu.

Što ja mogu učiniti?

Prvo i osnovno je osvijestiti sebe o problemima u kojima se svi zajedno nalazimo.

Da radeći za tvrtke nemamo ništa bolje uvijete od robova odnosno dovoljno za krov nad glavom i hranu. 

Da Svaki čovjek vrijedi jednako i da nikakav direktor ne bi postojao bez najslabije plaćenog posla u tvrtki. Niti da sustav može postojati bez svih nas kao zajednice.

Da smo se rodili bez vladara i da nam nije potreban nikakav vladar kako bi smo očuvali za sebe i naše najmlađe planetu odnosno imali kvalitetno uređeno društvo bez fizičkog izrabljivanja i uništenja staništa.

Da pojavom robota i strojeva nije nužno da većina ostane bez posla nego da dobijemo svi više vremena za sebe, obitelji i prijatelje.

Da policija i vojska ne štite narod nego sustav.

Da je obrazovni sustav dizajniran kako bi se od malih nago kreirali ljudi koji slušaju što moraju i kada raditi.

Da novac služi za kontrolu ponašanja i izrabljivanja ljudi za pojedince.

tko upravlja svijetom drugi ne postoje

Kada dovoljan broj ljudi više ne želi gledati da terapija za bolesne košta da cijela država mora skupljati novac, da naši stari mogu imati dostojanstven odlazak s planete, da djeca ne moraju sjediti satima u klupama, da smo dovoljno razvijeni da nitko ne mora biti gladan ili da nema krov nad glavom.

Da se nismo rodili kako bi pojedincima omogućili rasipnički život da bi naš bio uništen doživotnim radom od 8-16.

Kako smo svi jednaki. I da smo stvoreni za život bez vladara odnosno sposobni donositi zakone za dobrobit svih.

Oni te trebaju ti njih ne!

 

Ako ti se svidio tekst podijeli ga s ostalima klikom na ikonu ispod teksta.

Tags: No tags

Comments are closed.